DRVENI KREVETAC BIJELI PODESIVA STRANICA 2302 F.

Mrljek i Prljek dvije su zloćkaste bakterije koje vole sve što je mrljavo, prljavo, bljakavo i fujkasto. Vole oni i slaviti rođendane. Ove godine slave ga već osmi puta jer će ponovno dobiti poklone i puhati svjećice na torti. Proslavu su napravili u najprljavijoj i najzmazanijoj igraonici „Pod noktom“. Ta je igraonica bila na prstićima djevojčice Nore.

Ispod Norinog nokta napravili su najurnebesniji tulum sa svojim prijateljima, od kojih su za rođendan dobili Kašljića i Šmrkljića! I sve bi prošlo dobro, da Nora nije odlučila gricnuti noktić čime je slučajno progutala Kašljića i Šmrkljića. Što se potom dogodilo? Pročitajte u ovoj šaljivoj, urnebesno zabavnoj, ali i poučnoj priči o prljavim ručicama!

Slikovnicu svakako pročitajte i svojoj djeci, koja će kroz avanture Mrljeka i Prljeka saznati što se može dogoditi s našim zdravljem ako ne peremo redovito ruke.

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Djetetu je obitelj sigurna zona, okolina u kojoj se osjeća sigurno, i kroz to zadovoljava svoju osnovnu potrebu. Bilo kakve promjene u obitelji kod djeteta mogu poljuljati osjećaj sigurnosti. Što je dijete mlađe, to će teže razumjeti što neka promjena podrazumijeva i nosi sa sobom. Stoga upravo taj strah od nepoznatoga može prouzročiti da se dijete povlači, da djeluje zbunjeno, nesigurno ili da bude razdražljivije. Strah često može biti zamaskiran u različita nepoželjna ponašanja jer se sa strahom javlja i povišena napetost u tijelu koju dijete može izraziti na različite načine, katkad i agresivnim ponašanjem. Stoga je važno shvatiti što se nalazi iza djetetova nepoželjna ponašanja i povratiti mu osjećaj sigurnosti.

"Ovčicu je strah jer će dobiti brata" spada u tzv. terapeutske priče.

Mrljek i Prljek dvije su zloćkaste bakterije koje vole sve što je mrljavo, prljavo, bljakavo i fujkasto. Jednoga dana poželjeli su piti sluzavi kakao bljakao koji im je kuhala Prljekova baka Zmazanka. Pronašli su recept i odlučili sami skuhati taj odvratni napitak u kojem su toliko uživali. Ali da bi ga smućkali trebali su im najbljakaviji sastojci i jedna rupa. Odmah su se dosjetili gdje će to pronaći – usta dječaka Lovre! On baš nikako nije volio prati svoje zubiće.

Kad su stigli na Lovrine zube, Mrljek i Prljek odmah su se bacili na skupljanje ostataka trule hrane između njegovih zubi. Brzo su pronašli i rupicu u zubu u kojoj su skuhali pravu pravcatu nevolju. Kakvu? pročitajte u ovoj šaljivoj, urnebesno zabavnoj, ali i poučnoj priči o pokvarenom zubu!

Slikovnicu svakako pročitajte i svojoj djeci, koja će kroz avanture Mrljeka i Prljeka saznati što se događa u našim ustima ako ne peremo redovito zube.

Neodoljivo zabavna interaktivna slikovnica za svaku bebu koja voli igru "Ku-ku!" Deset skrivalica i zrcalo na kraju!

Ku-ku! Tko se skriva tu?
Gdje je žirafa? Ku-ku!
Ku-ku! Gle, tukan je tu!
Ku-ku! Gdje je krokodil?
Gdje je slonić? Ku-ku?
Gdje je lavić? Ku-ku!
Gdje je kornjača? Ku-ku!
A tko je tu? Ti si tu!
Pa-pa!

"Još jedan očaravajući umjetnički rad bez mane talentirane švedske ilustratorice i dizajnerice Ingele P. Arrhenius. U kombinaciji s inventivnim kliznim mehanizmima na svakoj stranici i kvalitetom izrade, ova neodoljiva knjižica idealno je društvo za svaku bebu koja voli igru Ku-ku!" N.C.

10 stranica s 10 ugrađenih pokretnih mehanizama i ogledalom, čvrsti kaširani višeslojni karton, debljina stranice 4 mm, format slikovnice 18 x 18 cm.

Neodoljivo zabavna interaktivna slikovnica za svaku bebu koja voli igru "Ku-ku!" Deset skrivalica i zrcalo na kraju!

Klik-klak! Pripremamo doručak!
Tko živi tu? Ku-ku!
Gdje se jaje skrilo? Ku-ku!
A gdje je mišić bio? Ku-ku!
Ku-ku! Kolačić je tu!
Peremo odjeću! Ku-ku!
Gle tko vani leti! Ku-ku!
A tko je tu? Ti si tu!
Pa-pa!

"Još jedan očaravajući umjetnički rad bez mane talentirane švedske ilustratorice i dizajnerice Ingele P. Arrhenius. U kombinaciji s inventivnim kliznim mehanizmima na svakoj stranici i kvalitetom izrade, ova neodoljiva knjižica idealno je društvo za svaku bebu koja voli igru Ku-ku!" N.C.

10 stranica s 10 ugrađenih pokretnih mehanizama i ogledalom, čvrsti kaširani višeslojni karton, debljina stranice 4 mm, format slikovnice 18 x 18 cm.

Danas marljivi medo Bruno radi kao pizza-majstor! Prvo treba prikupiti sve namirnice i skuhati umak od rajčice. Zatim narezati povrće na ploške i zamijesiti tijesto za pizzu. Hoćeš li pomoći medi rezati povrće i tanko razvaljati tijesto? Oh, nemojte zaboraviti sir! A sada provjerimo koju su pizzu našigosti naručili, zavrtimo kotačić i odaberimo pravu kombinaciju. Rajčice, gljive i tikvice? Ili možda masline, luk i paprika? Oh, da nije možda salama, brokula i gljive? Stavi prave sastojke na svoju pizzu! Medo Bruno već vadi pizzu iz krušne peći dok psić Bubi priprema kutije za dostavu.

Prozorčići za pomicanje i izlačenje, kotačići za okretanje neodoljiva su zabava za cijelu obitelj.

10 stranica s ugrađenim pokretnim mehanizmima, čvrsti kaširani višeslojni karton, debljina stranice 4 mm, format slikovnice 18 x 18 cm.

Pip je na plaži upoznao novog prijatelja, a Popi se osjeća napušteno i tužno jer se ne može uklopiti u njihove igre. Oh, joj! Ipak, na putu do štanda sa sladoledom mala družina doživljava veliko iznenađenje koje ih poveže i potakne na pravo prijateljstvo.
Zabavna priča o sklapanju prvih prijateljstava i zajedničkom druženju.

32 stranice, format 22 x 22 cm, tvrdi spužvasti uvez, ilustracije u boji

Mrljek i Prljek dvije su zloćkaste bakterije koje vole sve što je mrljavo, prljavo, bljakavo i fujkasto. Vole oni i putovati, a najomiljenija odredišta su im prljave, smrdljive glave i neoprane kose. Zato su jednoga dana odlučili otputovati na kosu djevojčice Rite. Bila je to najsmrdastija i najprljastija glava na svijetu, jer Rita baš nikako nije voljela prati svoju kosu.

Kad su stigli u taj bakterijski raj, Mrljek i Prljek nisu se mogli zasititi prljavoće i na Ritinoj su glavi napravili nered nad neredima. Kako je sve završilo? Pročitajte u ovoj šaljivoj, urnebesno zabavnoj, ali i poučnoj priči o neopranoj kosi!

Slikovnicu svakako pročitajte i svojoj djeci, koja će kroz avanture Mrljeka i Prljeka saznati što se događa na našim glavama ako ne peremo redovito kosu.

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Polazak u vrtić ili jaslice velika su promjena u djetetovu životu. Neka djeca priviknu se brzo i bez poteškoća, dok druga osjećaju veliki strah i tjeskobu. Kada pružaju otpor vrtiću, djeca zapravo nastoje izbjeći situaciju koju doživljavaju kao prijetnju svojoj sigurnosti. Ono čega se djeca plaše kad su odvojeni od roditelja je gubitka sigurnosti. Stoga je na roditeljima da dijete umire i utješe da smanje napetost, te sami budu smireni i strpljivi dok dijete ne shvati da polazak u vrtić ne ugrožava njihovu sigurnost i zaštitu koju trebaju od roditelja.

Medvjedića je strah ostati u vrtiću spada u tzv. terapeutske priče.

Osnovni su razlozi za osjećaj tuge gubitak ili odvojenost od dragocjena predmeta ili osobe. No i sama mogućnost gubitka može izazvati osjećaj tuge. Bez obzira na to je li se gubitak stvarno dogodio ili dijete samo misli da bi se mogao dogoditi, emocionalna potreba koja se javlja „iza” osjećaja tuge jest potreba za podrškom, utjehom te nadoknada izgubljenoga, i to na način na koji je to moguće.

Nitko ne voli gubiti, ni odrasli ni djeca. Tada je normalno osjetiti tugu ili frustraciju, a intenzitet može varirati ovisno o tome koliko nam je nešto bilo važno, o temperamentu osobe te o perfekcionizmu. Neka djeca doživljavaju vrlo intenzivne emocije kada izgube u nekoj igri. Javlja se strah zbog ideje da će možda osjetiti tu neugodnu emociju (tugu), koja tada može biti pojačana i drugim neugodnim osjećajima, poput osjećaja srama, krivnje, razočaranja… Upravo zbog toga djeci treba pomoć da se nose s osjećajem tuge koji im se javlja nakon gubitka u igri.

"Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri" spada u tzv. terapeutske priče.