AUTO TŠ.

Ljutnja, uz strah i tugu, pripada skupini osnovnih osjećaja kod male djece. Ona je vrlo snažna emocija koja pokreće tijelo i izaziva fiziološke reakcije. Mala djeca ne znaju često kako se snositi s tim osjećajem koji ih preplavljuje, pa trebaju pomoć odraslih da nauče na prihvatljiv način iskazati svoju ljutnju. Naime, svako neželjeno ponašanje kod djeteta, uzrok ima u nekoj emociji. Stoga je veliki izazov za roditelja, u odgoju djece prepoznati događaje i okolnosti koje su u djetetu uzrokovali ljutnju, a potom i loše ponašanje.

Vjeverica u slikovnici svoju ljutnju izražava ignoriranjem i kršenjem postavljenih granica, odnosno neposluhom. Naime, djeca svakodnevno čuju jako velik broj uputa i zabrana i nije neobično da se izgube u velikoj količini pravila. Stoga više ne znaju što je jako važno i čega se trebaju pridržavati, a što im je rečeno tek „usput”. Što su djeca manja, to im je teže zapamtiti i pridržavati se svih uputa i zahtjeva koje dobivaju iz okoline. Zato ne čudi da ih stalne opomene ljute što iskazuju tako da ne slušaju roditelje.

Kad je ljuta vjeverica ne sluša spada u tzv. terapeutske priče.

Ljutnja, uz strah i tugu, pripada skupini osnovnih osjećaja kod male djece. Ona je vrlo snažna emocija koja pokreće tijelo i izaziva fiziološke reakcije. Mala djeca ne znaju često kako se snositi s tim osjećajem koji ih preplavljuje, pa trebaju pomoć odraslih da nauče na prihvatljiv način iskazati svoju ljutnju. Naime, svako neželjeno ponašanje kod djeteta, uzrok ima u nekoj emociji. Stoga je veliki izazov za roditelja, u odgoju djece prepoznati događaje i okolnosti koje su u djetetu uzrokovali ljutnju, a potom i loše ponašanje.

Djeca najčešće vrlo jasno pokazuju kada osjećaju ljutnju. Tada mogu biti verbalno i tjelesno aktivna (mogu odgurivati, mahati rukama ili nogama, otimati se, vikati, plakati i slično). No važno je razumjeti razliku između ljutnje i agresije te ih pravilno prepoznati kod djeteta. Ljutnja je privremeno emocionalno stanje koje je najčešće potaknuto nekom frustracijom, dok je agresija pokušaj da se namjerno nekoga ozlijedi ili da se nešto uništi. Zato je vrlo važno djetetu ukazati da se radi o ljutnji i agresivno ponašanje spriječiti kroz vrlo jasnu poruku da „nije u redu da ono nekoga udara” baš kao što „nije u redu ni da se udara njega”.

Kad je ljut, nilski konjić grize spada u tzv. terapeutske priče.

Sva djeca doživljavaju strah te se to smatra normalnim dijelom djetetova razvoja. Bez obzira na to čine li se odrasloj osobi djetetovi strahovi realni ili ne, za dijete su oni realni i na odraslima je da pronađu način kako da se dijete ponovno osjeća sigurno i zaštićeno uz njih. Kako se djetetova mašta isprepliće s realnošću, osobito je važno da roditelj (i/ili druga odrasla osoba koja odgaja dijete) pomogne djetetu da se nosi sa strahom, da ga smiri, da mu pruži podršku uz pomoć fizičkoga kontakta i umirujućih riječi.

Djetetu je obitelj sigurna zona, okolina u kojoj se osjeća sigurno, i kroz to zadovoljava svoju osnovnu potrebu. Bilo kakve promjene u obitelji kod djeteta mogu poljuljati osjećaj sigurnosti. Što je dijete mlađe, to će teže razumjeti što neka promjena podrazumijeva i nosi sa sobom. Stoga upravo taj strah od nepoznatoga može prouzročiti da se dijete povlači, da djeluje zbunjeno, nesigurno ili da bude razdražljivije. Strah često može biti zamaskiran u različita nepoželjna ponašanja jer se sa strahom javlja i povišena napetost u tijelu koju dijete može izraziti na različite načine, katkad i agresivnim ponašanjem. Stoga je važno shvatiti što se nalazi iza djetetova nepoželjna ponašanja i povratiti mu osjećaj sigurnosti.

"Ovčicu je strah jer će dobiti brata" spada u tzv. terapeutske priče.

Mačak Findus slavi tri rođendana godišnje, naprosto jer mu je tako zabavnije. A svaki put kada mačić slavi rođendan, Pettson mu peče tortu od palačinki. I danas je tako. Ipak ne sasvim. Želi li Pettson danas na vrijeme ispeći rođendansku toru, mora se popeti na tavan, pronaći ribički štap, zatim izvaditi ključ iz bunara i popraviti bicikl, a i Findus će se nakratko prerušiti u toreadora. Naravno, susjedi misle da su obojica sišla s uma, no što je prava istina? I je li to uopće važno?

Još jedna urnebesna zgoda prepuna akcije, smijeha i neočekivanih obrata iz radionice švedskoga majstora slikovnice Svena Nordqvista.

Sve slikovnice iz serijala o Pettsonu i Findusu:

Kad je Findus bio mali i izgubio se
Gužva u povrtnjaku
Findus na kampiranju
Findus se seli
Findusov Božić
Torta za Findusa
Pettson ima loš dan
Uljez u dvorištu

Pettson i Findus slavni su junaci serije slikovnica nagrađivanoga švedskog pisca i ilustratora Svena Nordqvista. Prevedene su na pedeset jezika, a diljem svijeta neprestano se reizdaju. U protekla tri desetljeća u svijetu je prodano više od osam milijuna svezaka.
Zahvaljujući živahnim i vedrim likovima, uzbudljivim pričama i raskošnim ilustracijama odavno su svrstane u klasike moderne dječje književnosti. Svijet Pettsona i Findusa oživljen je u sklopu postava Dječjeg muzeja Junibacken, pete najposjećenije destinacije u Stockholmu.

Slikovnica je namijenjena djeci od 3 do 99 godina.

Mrljek i Prljek dvije su zloćkaste bakterije koje vole sve što je mrljavo, prljavo, bljakavo i fujkasto. Jednoga dana poželjeli su piti sluzavi kakao bljakao koji im je kuhala Prljekova baka Zmazanka. Pronašli su recept i odlučili sami skuhati taj odvratni napitak u kojem su toliko uživali. Ali da bi ga smućkali trebali su im najbljakaviji sastojci i jedna rupa. Odmah su se dosjetili gdje će to pronaći – usta dječaka Lovre! On baš nikako nije volio prati svoje zubiće.

Kad su stigli na Lovrine zube, Mrljek i Prljek odmah su se bacili na skupljanje ostataka trule hrane između njegovih zubi. Brzo su pronašli i rupicu u zubu u kojoj su skuhali pravu pravcatu nevolju. Kakvu? pročitajte u ovoj šaljivoj, urnebesno zabavnoj, ali i poučnoj priči o pokvarenom zubu!

Slikovnicu svakako pročitajte i svojoj djeci, koja će kroz avanture Mrljeka i Prljeka saznati što se događa u našim ustima ako ne peremo redovito zube.

IGRA Šašave kornjače
- Slagalica koja izgleda poprilično jednostavno, ali nije.
- Slagalica od samo 9 kartica u kojoj je potrebno spojiti glavu i rep kornjače u istoj boji tako da sve zajedno čine kvadrat.
- Barkod: 3859888377684
- Dimenzija kutije: 95 x 95 x 20 mm

Napeta i neizvjesna igra na ploči s temom preživljavanja u slučaju Zombie apokalipse. Pronalazite hranu, lijekove, obavljajte razne zadatke i skupljejte bodove za konačnu pobjedu.

Sadržaj igre: igraća ploča, 4 figurice, 56 kartica i kockica

Mekana punjena lutka-tješilica Pino. Visina lutke 18 cm.

Lutkica je pakirana u ukrasnu kutiju.

Opet se družimo s Pinom i njegovom veselom obitelji te provedimo s njima nekoliko uzbudljivih dana u gradu!

Posjetit ćemo gradilište, tržnicu, supermarket, željeznički kolodvor, park, veterinarsku ambulantu u kojoj radi Pinin tata i izložbu slika u galeriji. Simpatični mališan Pino postat će omiljeno društvo vašem djetetu u prvim koracima razvoja govora. Učenje s Pinom nikad nije dosadno!

Šesti nastavak Pininih zgoda jednako je razvojno koristan za mlađu djecu i za predškolce. Cilj ove knjige je proširivanje djetetova vokabulara nazivima novih predmeta, pojmova i radnji, kao i razvoj vještina pripovijedanja.

Dragi roditelji,

pred vama je još jedno izdanje o svakodnevnim pustolovinama dječaka Pine i njegove obitelji. Prikladno je kako za mlađu, tako i za stariju predškolsku dob. Cilj mu je obogatiti djetetov rječnik novim pojmovima – nazivima bića, stvari, pojava i radnji – te razviti umijeće pripovijedanja.
Kako je osmišljena ova knjiga?

Na svakom se paru stranica prikazuju pojedinačne sličice s pitanjima i nazivima. Na velikim se ilustracijama pojavljuju u odgovarajućem kontekstu. Pitanja i slike ispod njih razdijeljeni su u dvije skupine. Prvi dio sadrži pitanja o predmetima i radnjama (Gdje je? Što je to? Tko je to? Što radi?), a namijenjen je najmlađima. Drugi dio je namijenjen djeci koja već umiju govoriti te im omogućuje da svoje pripovjedačke vještine uvježbaju uz pomoć kratkih slikovnih priča (Što se dogodilo?).
Kako se koristiti ovom knjigom za poticanje razvoja govora?

Kako bismo sadržaj primijenili u skladu s mogućnostima i potrebama djeteta, vrijedi zapamtiti nekoliko smjernica.

Kad čitamo najmlađoj djeci koja tek počinju govoriti (oko godinu dana): Tekst možemo preoblikovati te naprosto, umjesto da ga čitamo u izvornoj verziji, jednostavnim rečenicama opisivati ilustracije. Primjerice: „Djed kosi travu”, „Baka zalijeva cvijeće”, „Poštar nosi pismo”. Čitajući uvijek upiremo prstom u ono o čemu govorimo. Pokazujući sličicu pri dnu stranice pitamo: „Gdje je…?” (izgovaramo što je prikazano na slici). Zatim pomažemo djetetu da to pronađe na velikoj ilustraciji i ponovi naziv: „Da! Tu je…”, ili „Da! Tamo je…” Tako dijete upoznaje novu riječ i uči što ta riječ znači. Ako želimo provjeriti razumijevanje određene riječi, ne upiremo prstom u njezin prikaz. U tom slučaju upitamo, primjerice, „Gdje je kamion koji odvozi smeće?” i pričekamo da ga dijete pronađe na slici i pokaže. Pokazivanjem pojedinačnih slika potičemo mališana da samostalno imenuje predmet („Što je to? Tko je to?”). Moramo mu ostaviti dovoljno vremena, te ako ne uspijeva odgovoriti, strpljivo mu sami pokazujemo i govorimo odgovor.

Kad čitamo sa starijom djecom koja su već o vladala govorom: Sadržaj u knjizi može nadahnuti i potaknuti razgovor te slobodnije i složenije pripovijedanje. Nakon čitanja svakog dijela teksta korisno je usredotočiti se na slike pri dnu stranice i potaknuti dijete da pomoću njih odgovori na pitanje: „Što se dogodilo?” Priča zahtijeva, između ostalog, razumijevanje uzročno-posljedičnih i vremenskih odnosa. Dobrodošla su i popratna pitanja: „Što je Pino prvo učinio?”, „Što je učinio nakon toga?”, „Zašto?” Ako dijete još nije vično pričanju priča, učinimo to umjesto njega, jer najbolje se uči na dobrom primjeru.

Kao i uvijek, želim vam dobru zabavu sa zgodama maloga Pine!

40 stranica, cijela je knjiga kaširana od kartona (čvrste stranice), zaobljeni rubovi, format 22 x 25 cm, ilustrirano u boji